Današnji zbor daleki je izdanak duge tradicije zlatarskog crkvenog pjevanja, što možemo po pisanim dokumentima pratiti od daleke 1701. godine.
Brigu o crkvenom pjevanju vodili su orguljaši. Među njima se naročito isticao prvi zlatarski učitelj Ladislav Kutnjak, koji je vrlo uspješno djelovao od 1840. do 1891.Naslijedio ga je učitelj Pajo Gregurić. Orguljao je i vrlo uspješno vodio pjevanje od 1891. - 1927.
Veliki doprinos zlatarskom crkvenom pjevanju dale su poslije 1866. g. časne sestre milosrdnice koje su učile pjevati žensku mladež, a od 1936. potpuno su preuzele orguljašku službu. Najveću kvalitetu postigle su između dva svjetska rata.
Nakon osnivanja Križarskog bratstva god. 1934. povremeno su u crkvi pjevali njegovi članovi kao muški zbor.
Poslije ll. svjetskog rata nastale su za Crkvu teške prilike. Vjerska su društva bila zabranjena. Onemogućeno je bilo i uvježbavanje crkvenog pjevanja u školskim prostorijama. Organizirano crkveno pjevanje preživjelo je ipak zahvaljujući zlatarskim pjevačicama i požrtvovnom vodstvu časnih sestara.
Od 1987. orguljala je č.s. Agata Lugarić, a pomagala joj je studentica Ksenija Lesičar. Te se godine postojećem sastavu pridružio prof. Kazimir Sviben, koji je preuzeo dirigiranje. Uskoro je pridošlo još nekoliko tenora i basova. To je bila jezgra današnjeg mješovitog zbora. Nakon premještaja č.s. Agate stupila je na njezino mjesto č.s. Kristina Cenkovčan koja je preuzela orguljanje i opću brigu o crkvenom pjevanju. Njoj je pomagala studentica Jasminka Korpar, koja je uspješno zamjenjivala i č.s. Lujzu Costa. Sestra Lujza radila je u Zlataru od ljeta 2004. g. do ljeta 2005. g. Nakon odlaska č.s. Klare Šipek, koja je kratko svirala orgulje, stigla je č.s. Vladimira Valjak. Unatoč poodmaklim godinama i bolesti, ona nam svojim strpljivim zalaganjem podiže volju za rad na često napornim pokusima i za to joj iskrena hvala i od pjevača i od župljana.
Veliku pomoć pruža Zboru župnik preč. Josip Čukman
18.04.2001. g. Zbor je upisan u registar udruga. Sadašnji mu je predsjednik tenor Marijan Parlaj. U Zlataru redovno pjevamo kod bogoslužja i na različitim svečanostima te dajemo koncerte sakralne glazbe, a uspješno smo gostovali u više mjesta Krapinsko-zagorske županije kao i u Supetru na Braču. Prilikom beatifikacije kardinala Stepinca pjevali smo u sastavu združenih zagorskih zborova u Mariji Bistrici, gdje smo kasnije dva puta zajedno s bistričkim kolegama pjevali misu na hrvatskom vojnom hodočašću. Skupa s bistričkim i radobojskim pjevačima izveli smo u Mariji Bistrici zahtjevan program prilikom svečanog otkrivanja spomenika Ivanu Pavlu ll.
U studenom 2002. gostovali smo bili u Nici (u Francuskoj), a u ranoj jeseni 2004., prilikom kružnog Ekumenskog hodočašća u Makedoniju, u nizu makedonskih mjesta te na povratku u Srijemskoj Mitrovici.
Naše zlatarske mise bile su prenošene preko radija i televizije.
7. ožujka 2004. snimili smo svoj prvi CD "Slavimo Te, Gospode", a u siječnju 2005. g. snimili smo drugi CD s božićnim pjesmama "Raduj se, o Betleme!"
Ova naša treća ozvučena ploča obuhvaća korizmene i uskrsne pjesme. Njome smo htjeli potaknuti slušatelje na razmišljanje i suosjećanje usmjereno prema najvećoj životnoj drami u povijesti čovječanstva: Kristovoj muci, smrti i uskrsnuću. Nastojali smo pjevati ne samo ustima već i srcem i dušom. Pratili smo Isusa od Posljednje večere te krvavog znojenja i uhićenja, bili smo s njim kad su Mu Kajfa, Herod i Pilat sudili, proživljavali smo Njegove boli dok su Ga ćuškali, bičevali Ga, pljuvali Mu u lice i krunili Ga trnovom krunom, doživjeli smo Ga raspetog i bili potreseni Njegovom smrću, zbog koje smo tugovali zajedno s Njegovom majkom. S Njom smo se i radovali čim smo sretni opjevali Isusovo uskrsnuće, a onda smo pozvali sav kršćanski svijet da se veseli s nama.
Brigu o crkvenom pjevanju vodili su orguljaši. Među njima se naročito isticao prvi zlatarski učitelj Ladislav Kutnjak, koji je vrlo uspješno djelovao od 1840. do 1891.Naslijedio ga je učitelj Pajo Gregurić. Orguljao je i vrlo uspješno vodio pjevanje od 1891. - 1927.
Veliki doprinos zlatarskom crkvenom pjevanju dale su poslije 1866. g. časne sestre milosrdnice koje su učile pjevati žensku mladež, a od 1936. potpuno su preuzele orguljašku službu. Najveću kvalitetu postigle su između dva svjetska rata.
Nakon osnivanja Križarskog bratstva god. 1934. povremeno su u crkvi pjevali njegovi članovi kao muški zbor.
Poslije ll. svjetskog rata nastale su za Crkvu teške prilike. Vjerska su društva bila zabranjena. Onemogućeno je bilo i uvježbavanje crkvenog pjevanja u školskim prostorijama. Organizirano crkveno pjevanje preživjelo je ipak zahvaljujući zlatarskim pjevačicama i požrtvovnom vodstvu časnih sestara.
Od 1987. orguljala je č.s. Agata Lugarić, a pomagala joj je studentica Ksenija Lesičar. Te se godine postojećem sastavu pridružio prof. Kazimir Sviben, koji je preuzeo dirigiranje. Uskoro je pridošlo još nekoliko tenora i basova. To je bila jezgra današnjeg mješovitog zbora. Nakon premještaja č.s. Agate stupila je na njezino mjesto č.s. Kristina Cenkovčan koja je preuzela orguljanje i opću brigu o crkvenom pjevanju. Njoj je pomagala studentica Jasminka Korpar, koja je uspješno zamjenjivala i č.s. Lujzu Costa. Sestra Lujza radila je u Zlataru od ljeta 2004. g. do ljeta 2005. g. Nakon odlaska č.s. Klare Šipek, koja je kratko svirala orgulje, stigla je č.s. Vladimira Valjak. Unatoč poodmaklim godinama i bolesti, ona nam svojim strpljivim zalaganjem podiže volju za rad na često napornim pokusima i za to joj iskrena hvala i od pjevača i od župljana.
Veliku pomoć pruža Zboru župnik preč. Josip Čukman
18.04.2001. g. Zbor je upisan u registar udruga. Sadašnji mu je predsjednik tenor Marijan Parlaj. U Zlataru redovno pjevamo kod bogoslužja i na različitim svečanostima te dajemo koncerte sakralne glazbe, a uspješno smo gostovali u više mjesta Krapinsko-zagorske županije kao i u Supetru na Braču. Prilikom beatifikacije kardinala Stepinca pjevali smo u sastavu združenih zagorskih zborova u Mariji Bistrici, gdje smo kasnije dva puta zajedno s bistričkim kolegama pjevali misu na hrvatskom vojnom hodočašću. Skupa s bistričkim i radobojskim pjevačima izveli smo u Mariji Bistrici zahtjevan program prilikom svečanog otkrivanja spomenika Ivanu Pavlu ll.
U studenom 2002. gostovali smo bili u Nici (u Francuskoj), a u ranoj jeseni 2004., prilikom kružnog Ekumenskog hodočašća u Makedoniju, u nizu makedonskih mjesta te na povratku u Srijemskoj Mitrovici.
Naše zlatarske mise bile su prenošene preko radija i televizije.
7. ožujka 2004. snimili smo svoj prvi CD "Slavimo Te, Gospode", a u siječnju 2005. g. snimili smo drugi CD s božićnim pjesmama "Raduj se, o Betleme!"
Ova naša treća ozvučena ploča obuhvaća korizmene i uskrsne pjesme. Njome smo htjeli potaknuti slušatelje na razmišljanje i suosjećanje usmjereno prema najvećoj životnoj drami u povijesti čovječanstva: Kristovoj muci, smrti i uskrsnuću. Nastojali smo pjevati ne samo ustima već i srcem i dušom. Pratili smo Isusa od Posljednje večere te krvavog znojenja i uhićenja, bili smo s njim kad su Mu Kajfa, Herod i Pilat sudili, proživljavali smo Njegove boli dok su Ga ćuškali, bičevali Ga, pljuvali Mu u lice i krunili Ga trnovom krunom, doživjeli smo Ga raspetog i bili potreseni Njegovom smrću, zbog koje smo tugovali zajedno s Njegovom majkom. S Njom smo se i radovali čim smo sretni opjevali Isusovo uskrsnuće, a onda smo pozvali sav kršćanski svijet da se veseli s nama.
